Zašto aktivirana glinica ima sposobnost adsorpcije i sušenja? Prema različitim silama između aktivirane površine glinice i molekula adsorbata, adsorpcija aktivirane glinice može se podijeliti na fizičku adsorpciju i kemijsku adsorpciju.
Za fizičku adsorpciju aktivirane glinice, adsorbent i adsorbat se međusobno privlače intermolekularnom silom (također poznatom kao"van der Waalsova" sila). U kemijskoj adsorpciji aktivirane glinice adsorbirane molekule stupaju u interakciju s atomima na površini adsorbenta, a između aktivirane glinice i adsorbata dolazi do prijenosa elektrona, atomskog preuređivanja ili razaranja i stvaranja kemijskih veza.
Fizička adsorpcija događa se u području sušenja aktivirane adsorpcije glinice komprimiranim zrakom. Fizička adsorpcija ima sljedeće karakteristike:
1. Sila adsorpcije je mala, a adsorbirane molekule plina se lakše vraćaju u plinovitu fazu - odnosno lakše je"desorbirati" (također poznat kao"desorpcija");
2. Općenito govoreći, proces fizičke adsorpcije aktivirane glinice je reverzibilan, gotovo nikakva aktivacijska energija nije potrebna (čak i ako je potrebna, vrlo je mala), a brzina adsorpcije i desorpcije je vrlo brza. Može se smatrati da kada aktivirani aluminijev oksid dođe u kontakt s adsorbatom, odmah će doći do adsorpcije;
3. Svi procesi adsorpcije aktivirane glinice su egzotermne reakcije."adsorpcijska toplina" oslobođena fizikalnom adsorpcijom mnogo je manja od one kemijske adsorpcije, a njegova je toplina bliska toplini isparavanja u stanju adsorbatne tekućine ili toplini kondenzacije u stanju plina;
4. Fizička adsorpcija nema selektivnost, odnosno svaka krutina može adsorbirati bilo koji plin, što ovisi samo o razlici adsorpcijskog kapaciteta (adsorpcija s premalim adsorpcijskim kapacitetom nema praktičnu primjenu);
5. Fizička adsorpcija aktivirane glinice povezana je s kondenzacijom, pa se može provesti samo kada je niža od vrelišta adsorbiranog materijala.